Psihijatrija je konzervativna grana medicine koja se bavi nastankom, razvojem i manifestacijom bolesti čovekove ličnosti. Blisko je povezana sa neurologijom sa kojom je do pre više od dve decenije bila jedna zajednička oblast medicine.
Psihijatrijske bolesti proizlaze iz individualnog života pojedinca i njegovog odnosa sa okolinom. Psihijatrija je usmerena na dijagnostiku, lečenje i prevenciju mentalnih, emocionalnih i bihejvioralnih poremećaja.
Psihijatrija je umetnost učenja ljudi kako da stoje na sopstvenim nogama.
Psihijatrija se bavi dijagnostikovanjem i lečenjem širokog spekta mentalnih poremećaja.
Neka od najčešćih psihijatrijskih obolenja su:
- – Anksiozni poremećaji :(panični ataci, socijalna fobija, anksioznost, opsesivno – kompulzivni poremećaji, anksiozno – depresivni poremećaji)
- – Afektivni poremećaji : ( depresija, bipolarni poremećaji)
- – Reaktivna stanja i stanja povezana sa stresom : (akutne stresne situacije, poremećaji prilagodjavanja)
- – Organski i simptomatski mentalni poremećaji
- – Psihotični poremećaji
Brojna neurološka oboljenja mogu prouzrokovati psihijatrijske poremećaje. Često se postavlja pitanje gde je granica neurologije i psihijatrije.
To je kompleksno pitanje, obzirom da ne postoji jasno definisana granica u ove dve oblasti medicine koje su do pre više od 2 decenije bile jedna celina. Psihijatrija podrazumeva bolesti psihe, mentalna oboljenja u kojima se često ne može naći organska osnova i koje u neurološkom smislu nemaju nikakve neurološke ispade. Ipak, saradnja između neurologa i psihijatra je važna kod različitih neuroloških oboljenja kod kojih pacijenti imaju prolazne ili trajne psihijatrijske poremećaje.
Kod neuroloških obolenja česti su psihički poremećaji u smislu otežanog pamćenja i rasuđivanja, depresije nakon moždanog udara i hemoragije, kod obolelih od demencije, Parkinsonove i Alzhajmerove bolesti.
Uloga psihijatra je značajna i kod hroničnih neuroloških oboljenja kao što su: glavobolje (naročito kod pacijenata koji imaju učestale epizode bola na mesečnom ili nedeljnom nivou), hronični bolni sindromi kičmenog stuba koji ne reaguje na analgetsku terapiju.
U takvim slučajevima pacijenti menjaju raspoloženje, postaju depresivni i anksiozni. Upravo je psihijatrijska terapijska procedura jedna od glavnih pomoći neurologu u lečenju ovakvih pacijenata.