Pregled
psihijatra

Psihijatrijski pregled podrazumeva razgovor pacijenta sa lekarom specijalistom - psihijatrije. Prvi pregled psihijatra može da traje od pola sata do sat vremena, dok su kontrolni pregledi kraći.

Za pregled nije neophodna posebna priprema pacijenta.

Lekar postavlja pitanja kojima nastoji da što bolje upozna pacijentove poteškoće i okolnosti koje su do njih dovele. Psihijatru su izuzetno  važne činjenice iz prošlosti pacijenta povezane sa aktualnim poteškoćama. Takođe su bitne i sve druge činjenice iz života pacijenta za dijagnostikovanje stanja i primenu odgovarajuće terapije.

Pregled psihijatra je neophodan kod postojanja psihičkih smetnji koje remete svakodnevni život.

Najčešće su to: stanja konstantne napetosti, zabrinutosti, napada panike i gušenja, straha, misli i postupaka za koje verujemo da ih nismo u stanju kontrolisati. Često postoje teškoće sa spavanjem,  naglašenog osećaja umora, bezvoljnosti, nesposobnosti osećanja sreće i zadovoljstva, nezainteresovanosti za dešavanja u okruženju, poremećaja koncentracije, poteškoća sa pamćenjem , smanjenjem ukupnih intelektualnih sposobnosti, kao i moguće pojačane potrebe za uzimanjem lekova, cigareta, alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci.

Tokom psihijatrijskog pregleda važno je da se psihijatru prijavi ukoliko bolujete od neke hronične bolesti, i ako ste na terapiji nekim lekovima.

Ovo je bitno jer neki od psihijatrijskih lekova stupaju u međusobne interakcije ili u interakcije sa drugim lekovima, što može dovesti do smanjene efikasnosti leka ili do pojave neželjenih reakcija.

U prvom razgovoru sa psihijatrom akcenat se stavlja na sagledavanje najvažnijih faktora koji su doveli do nastanka problema. Dalje se, po potrebi, nastavlja osnovna ili proširena dijagnostika i ako se pacijent složi sa planom lečenja, počinje se sa lečenjem.
Lečenje najčešće podrazumeva kombinovanu primenu psihijatrijskih lekova i individualnih psihoterapijskih metoda. 

Psihijatrija je konzervativna grana medicine koja se bavi nastankom, razvojem i manifestacijom bolesti čovekove ličnosti. Blisko je povezana sa neurologijom sa kojom je do pre više od dve decenije bila jedna zajednička oblast medicine.

Psihijatrijske bolesti proizlaze iz individualnog života pojedinca i njegovog odnosa sa okolinom. Psihijatrija je usmerena na dijagnostiku, lečenje i prevenciju mentalnih, emocionalnih i bihejvioralnih poremećaja.

Psihijatrija je umetnost učenja ljudi kako da stoje na sopstvenim nogama.

Psihijatrija se bavi dijagnostikovanjem i lečenjem širokog spekta mentalnih poremećaja. 

Neka od najčešćih psihijatrijskih obolenja su:

 

  •      – Anksiozni poremećaji :(panični ataci, socijalna fobija, anksioznost, opsesivno – kompulzivni poremećaji, anksiozno – depresivni poremećaji)

 

  •      – Afektivni poremećaji : ( depresija, bipolarni poremećaji)

 

  •       – Reaktivna stanja i stanja povezana sa stresom : (akutne stresne situacije, poremećaji prilagodjavanja)

 

  •       – Organski i simptomatski mentalni poremećaji

 

  •       – Psihotični poremećaji

Brojna neurološka oboljenja mogu prouzrokovati psihijatrijske poremećaje. Često se postavlja pitanje gde je granica neurologije i psihijatrije.

To je kompleksno pitanje, obzirom da ne postoji jasno definisana granica u ove dve oblasti medicine koje su do pre više od 2 decenije bile jedna celina. Psihijatrija podrazumeva bolesti psihe, mentalna oboljenja u kojima se često ne može naći organska osnova i koje u neurološkom smislu nemaju nikakve neurološke ispade. Ipak, saradnja između neurologa i psihijatra je važna kod različitih neuroloških oboljenja kod kojih pacijenti imaju prolazne ili trajne psihijatrijske poremećaje.

Kod neuroloških obolenja česti su psihički poremećaji u smislu otežanog pamćenja i rasuđivanja, depresije nakon moždanog udara i hemoragije, kod obolelih od demencije, Parkinsonove i Alzhajmerove bolesti.

Uloga psihijatra je značajna i kod hroničnih neuroloških oboljenja kao što su: glavobolje (naročito kod pacijenata koji imaju učestale epizode bola na mesečnom ili nedeljnom nivou),  hronični bolni sindromi kičmenog stuba koji ne reaguje na analgetsku terapiju.

 U takvim slučajevima pacijenti menjaju raspoloženje, postaju depresivni i anksiozni. Upravo je psihijatrijska terapijska procedura jedna od glavnih pomoći neurologu u lečenju ovakvih pacijenata.

PREGLED NEUROLOGA

PREGLED PSIHIJATRA

PSIHOLOG

EEG
DIJAGNOSTIKA

EMNG
DIJAGNOSTIKA

SPINALNA
DEKOMPRESIJA